Studija Maje Rogac o esejistici Momcila Nastasijevica otvara problematiku
siru od same teme, problematiku citanja Nastasijeviceve hermeticne teksture
uopste. Prihvatajuci necitljivost kao bitnu odliku te teksture (pa i njenog
esejistickog dela), autorka - za razliku od vecine dosadasnjih tumaca -
shvata ovo kao sustinsku odliku Nastasijeviceve literarnosti a ne kao neku,
prividno razresenu 'gresku' ili poeticku osobenost. Moze se reci da studija Maje
Rogac predstavlja ne samo analizu jednog mistickog diskursa (kakav
predstavlja Nastasijeviceva esejistika, ali i opus u celosti) nego i svojevrsno
'uputstvo' za citanje hermeticnih knjizevnih - kao i neknjizevnih (alhemija,
gnosticka jevandjelja i sl.)! - tekstova uopste.
(...) Zato u njoj i ne treba traziti uvide i otkrica karakteristicna za tradicionalnu
nauku o knjizevnosti, naprotiv - ona otvara nove mogucnosti razumevanja,
postavlja novu zagonetku, cini delo kojem je posvecena jos inspirativnijim,
izazovnijim za nove interpretacije.
|