Srezojevic je iskusio frustracije siromastva, i osetio u sebi gnev i agresivnost
kojima se siromastvo pretvara u nadu i vidjenje buduce ljudske lepote.
Emotivno vec u koordinatama potrebe i ocekivanja radikalne promene
ustrojstva sveta, on je stigao do vizije kraja sveta, do one vizije kojom
umetnik sebi postavlja i pitanje smisla citavog tog sveta koji eto samom mastom
vec stize do svoje negacije.
U brzoj i snaznoj varnici svog misaonog i pesnickog sazrevanja on je stigao na
prag poslednjih pitanja, do mesta do koga mnogi pesnici koji su se znatno
razvijali nisu dospeli ni blizu.
|