Vladan Matijevic ponovo iznenadjuje svojom inovativnoscu, majstorstvom sokantnog
pripovedanja. Pisati roman po zadatku i za nagradu, rugati se i formi, i normi
i zanru, poigravati se sa junacima i sa samim naratorom, sa stvarnoscu i sa tradicijom,
sa istorijom, sa etikom, dakle sa svim onim sto cini gradju za jedno literarno delo -
znaci i destrukciju romansijerske narativne tradicije, ali i znatno vise: iskusavanje
samog romana kao zanra nad zanrovima. Mnogo toga je neobicnog, iznenadjujuceg, omamljujuceg,
ocaravajuceg u ovom fascinantnom romanu-rugalici.
|