|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Katalogseiten | ||||||
|
Simovic, Ljubomir
Galop na puzevima
|
|
|
|
| Sammlung der in den letzten zehn Jahren entstandenen Essays und Reden zu kulturellen und politischen Ereignissen zur Zeit des Zerfalls Jugoslawiens. | |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Eseji i govori nastali u poslednjih desetak godina, a posveceni
kulturnim i politickim dogadjajima u vreme raspada Jugoslavije
i rata za jugoslovensko nasledje. (Beschreibung vom Verlag übernommen.) Autor: Ljubomir Simovic je rodjen 2. decembra 1935. godine u Uzicu. Objavio je pesnicke knjige: "Slovenske elegije" (1958), "Veseli grobovi" (1961), "Poslednja zemlja" (1964), "Slemovi" (1967), "Uoci trecih petlova" (1972), "Subota" (1976), "Vidik na dve vode" (1980), "Um za morem" (1982), "Deset obracanja Bogorodici Trojerucici hilandarskoj" (1983), "Istocnice" (sa crtezima Marija Maskarelija, 1983), "Gornji grad" (1990, dva izdanja), "Igla i konac" (1992) i "Ljuska od jajeta" (1998). Izbor iz Simovicevog pesnistva objavljen je u knjigama "Izabrane pesme" (1980), "Hleb i so" (1985, 1987), "Istocnice i druge pesme" (1994) i "Ucenje u mraku" (1995). U zajednickom izdawnju Grada teatra Budve i podgorickog "Oktoiha", u ediciji "Nagradjeni pisci", u kojoj se stampaju dela dobitnika nagrade "Stefan Mitrov Ljubisa", objavljeno je 1998, Simovicevo troknjizje, koje bi se moglo nazvati uzickom pesnickom trilogijom: "Vidik na dve vode", "Istocnice" i "Igla i konac". Pesma "Deset obracanja Bogorodici Trojerucici hilandarskoj" stampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice Veljovica, u Hamburgu, 1997. godine. "Sabrane pesme" Ljubomira Simovica objavljene su u izdanju Stubova kulture 1999.godine. Simovic je napisao cetiri drame: "Hasanaginica", "Cudo u Sarganu", "Putujuce pozoriste Sopalovic" i "Boj na Kosovu". Drame su mu izvodjene na mnogim nasim scenama, kao i u inostranstvu. Najvise uspeha postiglo je "Putujuce pozoriste Sopalovic", koje je postavljeno na scenama Pojlske, Ceske, Slovacke, Francuske, Svajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozoristu u Maroku, u Kazablanki. Simoviceve drame su izvodjene i u pozoristima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Po drami "Boj na Kosovu" snimljen je film. Simovicevi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige "Duplo dno" (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, ukljucujuci i politicke, stampani u knjigama "Kovacnica na Cakovini" (1990), "Galop na puzevima" (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997) "Novi galop na puzevima" (1999). Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom "Snevnik", u casopisu "Delo", 1-2, 1987. Posebno izdanje "Snevnika", uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine. Dva izdanja knjige "Uzice sa vranama" ("hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika"), stampana su tokom 1996. godine. Simoviceva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine. Prevodi Simovicevih pesama i drama stampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u kljizevnim i pozorisnim casopisima, kao i u posebnim knjigama. Simovic je dobitnik vise knjizevnih i pozorisnih nagrada: "Djordje Jovanovic" i "Isidora Sekulic" (1968), "Zmajeva nagrada" (1973), "Branko Miljkovic" (1980), "Milan Rakic" (1982), "Oktobarska nagrada" (1989), "Sedmojulska nagrada" (1990), "BIGZ-ova" (1990), "Zlatni krst kneza Lazara" (1992), "Desanka Maksimovic" (1994), "Zicka hrisovulja" (1995), nagrada Grada-teatra Budve "Stefan Mitrov Ljubisa" (1997), "Isidorijana" (takodje 1997), "Racanska povelja"(1999), "Velika bazjaska povelja" (1999), "Vasko Popa" (1999), "Kozara" (1999) i "Odzivi Filipu Visnjicu". Sterijina nagrada za najbolji dramski tekst dodeljena mu je tri puta: za "Hasanaginicu" (1975), za "Putujuce pozoriste Sopalovic" (1986) i za "Cudo u Sarganu" 1993). Kao predstave u celini, Simoviceve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: "Putujuce pozoriste Sopalovic", u izvodjenju Jugoslovenskog dramskog pozorista, u reziji Dejana Mijaca, 1986, i "Cudo u Sarganu", u izvodjenju Srpskog narodnog pozorista iz Novog Sada, u reziji Egona Savina, 1993. godine. Petnaestog decembra 1988. godine Simovic je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog clana Srpske akademije nauka i umetnosti. (Beschreibung vom Verlag übernommen.) |
|
|
|
|
||
|
|
BEO-BOOKS Bücher aus Serbien, Katarina Belovukovic |
zum Seitenanfang |
| Impressum |