|
Najnovija knjiga Jovice Acina, pesnika, proznog pisca, esejiste, prevodioca i,
nadasve, od samog svog pocetka, svesnog sledbenika sopstvenog otkrica o
iznenadjenju u tekstu, jos jedna je probijena zona citalackog ocekivanja.
Naime, kada je u pitanje Jovica Acin i kad o njegovom specificnom, vise nego
hibridnom postupku zacaravanja teksta i diskursa prosudjujemo samo sa
stanovista, uslovno receno, demistifikacijama, onda se moramo prikloniti
samopriznanju da ako je ovde i rec o demistifikacijama one su ne samo u
globalnoj, znacenjskoj, kompozicionoj ili stilistickoj meri vec se desavaju
kao u nekom svojevrsnom literarnom reaktoru, u najmanjim atomima semantickog
sloja, tako da se slobodno moze reci da je u pitanju volsebni ludizam
Jovece Acina.
Pred nama je knjiga autora koji je odlikovan nagradom Fonda "Todor
Manojlovic" za moderni umetnicki senzibilitet za 2002. godinu, knjiga
koja vec u naslovu "Ko hoce da voli, mora da umre" implikuje
onu specificnu, acinovsku igru sa stereotipima ali i sa paradigmama oko
tih istih stereotipa.
|